Manastir Vitovnica

Nalazi se u istoimenom selu, 10km istočno od Petrovca. Kompleks manastira se sastoji od crkve, posvećene Bogorodičinom Uspenju, dva konaka, pećinske kapele (od koje su sačuvani samo ostaci) i zidova starog utvrđenja.

Na osnovu malobrojnih sačuvanih izvora, manastir se pripisuje kao zadužbina kralja Milutina, podignuta 1298/99. godine. Prvi pisani pomen ovog manastira potiče iz 1557. godine.

Crkva manastira je u svojoj osnovi trikonhalna građevina, sažetog upisanog krsta, sa kupolom nad naosom, koju nose pilastri. Zidana je od pritesanog kamena sa naizmeničnim redovima od opeke, sa fasadom koja je tretirna arhitektonskim ukrasom karakterističnim za graditeljstvo srednjovekovne Srbije poslednje četvrtine XIII veka. Slepe niše na poligonalnim pevničkim apsidama, kao i slepi lukovi u gornjoj zoni fasade manastira i nazubljeni potkrovni venac, neki su od elemenata koji ovu građevinu smeštaju u perid graditeljstva kralja Milutina.

Prilikom konzervatorskih radova otkrivani su ostaci fresaka iz XIV veka.

Iznad severnih vrata crkve nalazi se mermerna ploča, iz 1218. godine, sa ispisanim tekstom na staroslovenskom i starojermenskom jeziku. Za ovu ploču se pretpostavlja da je doneta iz neke starije porušene zadužbine u okolini.

Vitovnica je posle obnove Pećke patrijaršije, 1557. godine, dugo bila važan duhovni i kulturni centar u ovom delu Srbije. Kada je manastir stradao od Turaka, kaluđeri su pobegli u fruškogorski manastir Bešenovo, i sa sobom odneli tzv. Bešenovo (Vitovničko) jevanđelje, koje je 1557. godine okovao Vuk Kondo. Danas se ovo jevanđelje nalazi u Muzeju srpske pravoslavne crkve, u Beogradu.

Knez Miloš Obrenović obnovi je ovu crkve pre 1826. godine, kada je dozidana priprata sa zvonikom. Novi ikonostas potiče iz godina kada je crkva ponovo živopisana, oko 1856. godine.