Arheološko nalazište Belovode

Arheološko nalazište Belovode nalazi se u širem Pomoravlju, oko 130 km jugoistočno od Beograda. Administrativno pripada opštini Petrovac na Mlavi. Zahvata atare tri sela: Velikog Laola, Krvija i Tabanovca. Naselje je nastalo oko izvora Velika Belovoda, iz kojeg ističe istoimeni potok, anpo čemu je čitav predeo dobio ime.

Ovo naselje pripada vinčarskoj kulturi, koja se na prostoru centralnog Balkana razvija u drugoj polovini VI i prvim vekovima V milenijuma stare ere. Život na Belovodama odvijao od 5400. do 4600. godine, prema najnovijim analizama koštanog materijala životinjskog porekla, obavljene u institutu za arheometriju u Oksfordu.

Arheološko nalazište Belovode otkrio je 1954. godine prof. Nikola Krstić (1920-1994), dugogodišnji saradnik Narodnog muzeja u Pozarevcu. Krajem osamdesetih godina prošlog veka, obavljena su preliminarna istraživanja, čiji su rezultati objavljeni u monografiji o neolitskim lokalitetima u Srbiji. Tada je lokalitet Belovode prvi put predstavljen našoj i evropskoj stručnoj javnosti. Od otkrića do prvih istraživanja protekle su četiri decenije. Sistematska arheološka iskopavanja sondažnog karaktera započeta su 1994. godinu u okviru projekta „Arheometalurgija vinčarske kulture“.

Dosadašnja istraživanja omogućavaju sagledavanje okvirne organizacije naselja. Reč je o nadzemnim kućama sa manjim pomoćnim zgradama ekonomskog karaktera. Podnu konstrukciju činile su horizontalno poređane drvene oblice, na koje je postavljana podnica od gline pomešana sa slamom i plevom. Temelje konstrukcije činile su masivne drvene grede, koje su ukopavane u zemlju. Između njih su raspoređivanji stubići opleteni prućem i oblepljeni blatom. Krov je verovatno bio dvoslivan, od nekog lakog materijla, slame ili trske. Pretpostavlja se da je hrana pripremana na otvorenom jer nisu pronađeni ostaci ognjišta u kućama.

Ostaci materijalne kulture svedoče o razvijenoj zanatskoj delatnosti na Belovodama. Raznovrsnost i kvalitet posuđa pokazuje visok tehnološki nivo grnčarskog zanata. Alatke od kremena i kamena ukazuju na poseban izbor sirovina od kojih su izrađivane, dok su one od životinjskih kostiju korišćene kao pomoćni alat, a deo je oblikovan za predenje, tkanje i šivenje tkanina.

Neolit kao praistorijska epoha podrazumeva sedelački način života i razvoj stočarsko-zemljoradničkih zajednica. Kultivisanje biljaka, pripitomljavanje životinja i nov način privređivanja menja čovekov odnos prema prirodi. To se odražava i u sferi duhovnog života, u verovanjima i ritualima. Najzastupljeniji je bio kult plodnosti. Većina ritualnih predmeta je bila izrađena od pečene gline. Antropomorfne figure su uglavnom predstava velike boginje majke, u sedećem ili stojećem stavu, sa shematski tretiranim licem i ornamentikom koja je predstavljala frizuru ili nošnju. Poseban značaj imaju figurine sa dve glave ili sa detetom na grudima. Predstave muškaraca su retke i obično sa anatomskim obeležjima hermafrodita. Najčešće predstavljenja zoomorfna figurina je goveče, i uglavnom je reč o figurinama koje pripadaju kultu plodnosti tih životinja. Amuleti su zastupljeni u velikom broju, nošeni su oko vrata ili pojasa, pripisivana ima je magijska moć i zaštita od zlih sila.

Najznačajniju pojavu na Belovodama predstavlja primarna metalurgija bakra, o kojoj nam svedoče otkrića: rudnika – na oko 10 km od naselja u izvorišnom delu reke reškovice, velikih kamenih batova korišćenih za rudarenje, keramičkog kalupa za izradu dleta, jednog priveska i na više desetina perlica od malahita.