AKO MISLITE ILI STE ČAK I SIGURNI DA NE VOLITE ČOKOLADU,

TO SAMO ZNAČI DA JOŠ UVEK NISTE PROBALI ONU PRAVU!

 

U njoj postoji nešto čudesno, zavodljivo, prelepo. Neki od nje traže utehu, drugi čisto zadovoljstvo. Nije nam jasno zašto je toliko volimo, ali volimo je, svako na svoj način. Neki javno, neki krišom , neki noću ustaju iz kreveta zbog nje, neki je grickaju kradom a neki uživaju u svakom zalogaju u inat svima!  Ako je dobra onda je skupa – nekada isuviše, ako je jeftina onda je slatka – čak i previše. One najbolje su uvek gorke i crne.

Sve što nas okružuje na ovaj ili onaj način potiče iz Prirode. Ma koliko čovek želeo da pobegne od nje, ma koliko želeo da se mirno “ušuška” međ različite civilizacijske pogodnosti, opet će se u jednom trenutku ponovo sudariti sa Prirodom. Sve što nas okružuje potiče iz Prirode, pa čak i tako mala –velika stvar koja je predmet ove izložbe. Zapravo čovek bi živeo u potpunom neznanju po pitanju ove poslastice da nam priroda nije iznedrila kakaovac, tropsko drvo iz čijih se smenki  dobija ona prava, nepatvorena, devičanska, prvobitna, jedinstvena, neponovljiva i uvek tražena – ČOKOLADA!

Izložba prati istoriju čokolade od njene prapostojbine u Meksiku gde su je Maje i Asteci smatrali pićem bogova do gotovo kultne slave koju je doživela tokom 20 i 21 veka širom Planete.

Hiljadama godina čokolada se konzumirala isključivo  u Centralnoj Americi, da bi tek pre manje od 500 godina stigla u Evropu. Njen put je čudnovat i nedovoljno poznat. Menjala je oblike, namene i nazive. Kakauatl je naziv prvobitnog čokoladnog napitka koji je bio dostupan samo kraljevima Maja i Asteka. Ako mu dodate malo meda kakauatl će postati čokolatl – piće bogova. Takav napitak je prenet u Evropu gde je nakon nekoliko vekova i mnogo hemijskih eksperimenata najzad promenio stanje iz tečnog čokolatla u tvrdu čokoladu.

Ova jedinstvena poslastica je na svom neobičnom putu dugom preko 5000 godina menjala kontinente, narode i namene od nedovoljno poznatih Olmečkih plemena, preko pića bogova Maja i Asteka, afrodizijaka sa španskih dvorova, čudotvornog leka prodavanog  u apotekama, damskog napitka namenjenog  plemstvu i najzad dečije poslastice dostupne svakome.

Opsesija za čokoladom očigledno traje koliko i ona sama. Još pre nekoliko vekova Asteci ne samo da su pripremali različite vrste pića od kakaovca, več su imali i poseban glagol „čokolaj“ – koji je označavao zajedničko ispijanje čokoladnog napitka tokom svetkovina. Evropljanima s druge strane nije trebalo mnogo da padnu pod uticaj asteškog čokolatla, jer prvi evropski čokoholičari zabeleženi su još u 16. veku kada je 1590. jedan revnosni jezuitski misionar sa negodovanjem pisao: „ …i Španci a još više njihove žene zavisni su od crne čokolade“.

 

Autori izložbe: Desa Đorđević Milutinović i Olga Vasić

 

 

Veoma komplikovana španska čokolada 

vreme pravljenja: najmanje dva dana

 

  1. Kakao zrna osušiti na vatri, na kojoj nema ni jednog plamena već samo žar. Treba ih osušiti da klize izmedju prstiju ali da se ne pretvore u prah.
  2. Takva kakao zrna staviti u kutiju i mešati ih svaka dva sata i dva do tri puta noću. Ako se to ne uradi mogu da se zapale!
  3. Sledećeg dana nežno ih pritiskajte oklagijom na kanmenoj podlozi sve dok se omotač zrna ne odvoji od jezgra.
  4. Jezgra sakupite na jedno mesto,
  5. Zapalite blagu vatru ispod kamene podloge i gnječite jezgra dok se ne dobije ujednačena pasta.
  6. Tome dodajte šećer u prahu i cmet.
  7. Sve mesite rukama dok se ne ujednači. Za ovo je potrebno vreme i snaga a na kraju pasta mora biti svuda jednake boje i teksture.
  8. Nakon toga dodajte 25 štapića vanile.
  9. Opet sve dobro izmešati.
  10. Dodati muškatni oraščić.
  11. Nakon toga dodajte Acciote što je vrsta gline iz Zapadne Indije (Karipska oblast). koja smesi daje crvenu boju.
  12. Posle toga smesa se oblikujte u lopte, valjke ili kocke tako što je treba umotati u papir i na poseban način udarati o sto.
  13. Kada se masa osuši i stvrdne stavlja se u vruću vodu.

Ovo je bio standardizovan oblik dobijanja čokoladne paste u Evropi sve do 19. veka

 

Preuzeto iz kataloga izložbe Prirodnjačkog muzeja „ Crno i belo, priča o čokoladi“